SADRZAJ
 
 
   Forum

  
Vijesti
   
Dokumenti
   
Filmovi
  
Spiskovi
  
Slike
   
Drugi o KF
   
O nama
   
Linkovi
   
Kontakt
   
Glavna
 

Pretrazi Krajinaforce:


 
 ZLOCINI HRVATSKE
 

 
  Prijavite zlocine
  
Cinjenice
 
 Oluja
   Bljesak
   Medacki Dzep
 
 Miljevacki Plato
 
 Jasenovac
 
 Kako je unistena Krajina
 
 Zlocini Hrv. vojske i policije
 
 Zlocini u "Oluji", svjedoci

 


   KORISNO
 

   Domace ustanove
 
 International Organizations
   
Humanitarno-pravna pomoc
   
Kako do penzije u Hrvatskoj
    Promocije knjiga
   
Konvertor cirilice u latinicu


Grb Vojske Republike Srpske Krajine
 



 


   ZLOCINI HRVATSKE - MILJEVACKI PLATO
 




Agresija na Miljevački plato, izvršena 21. juna 1992. godine
i to je prva veca agresija vojnih snaga Republike Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu, nakon što je UNPROFOR preuzeo ulogu zaštitnih snaga na području RSK.

Izjave prezivjelih - kliknite da procitate izjave prezivjelih

Razultat agresije je bio 40 ubijenih i izmasakriranih milicionera RSK.

Zarobljeni milicioneri su pod pretnjom smrti masakrirali ubijene milicionere i bacali ih u jame koje su Hrvati zatim napunili smećem. Dva meseca nakon masakra snage UNPROFOR-a omogućile su vađenje tela srpskih milicionera i predaju srpskoj strani. Koliko su tela bila izmasakrirana najbolje ilustruje to što patolozi nisu mogli sastaviti ni jedno telo.

To što se dogodilo 21. juna 1992. god. na području Miljevačkog platoa, trebalo bi da uđe u anale srpsko-hrvatskog sukoba kao najmonstrouzniji zločin nad čovjekom. Za pripremu akcije od strane hrvatske vojske, korištena su čak i djeca, odnosno Međunarodni festival djeteta koji je taj dan trebao započeti u Šibeniku.

Tom prilikom hrvatska strana zatražila je od srpske strane suzdržavanje od provokacija da bi to isto jutro bezobzirno napala srpske položaje. O ovom događaju izvještaj članica Savjeta Bezbjednosti generalnog sekretara Butros Butros Gali.

Dvadeset prvog juna hrvatska armija je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom platou u blizini Drniša, u ružičastoj zoni, južno od sektora Jug i napredovala je nekoliko kilometara. Napredovanje hrvatske armije koje se smišljeno odvijalo pod vođstvom dviju brigada, drugo je po redu koje se dogodilo u ovoj oblasti u toku posljednjeg mjeseca. Oba predstavljaju kršenje Sarajevskog sporazuma od 2. juna 1992. god. Protiv ovog su uložili protest UNPROFOR i posmatračka misija EZ koji su zatražili povlačenje hrvatske vojske na raniju liniju sukoba .

Donesena je rezolucija SB pod brojem 762, a Hrvati se naravno nisu povukli. Tužan epilog ovog mučkog napada, koji se, kao što smo vidjeli, odigrao pred očima UNPROFOR-a je 40 poginulih srpskih teritorijalaca, nekolicina ranjenih i zarobljenih, a jedino srpsko selo u toj oblasti Nos Kalik, srušeno je do temelja i spaljeno, jedan dio stanovništva pobijen, a drugi interniran na Prvić, a zatim Obonjan u Šibenskom arhipelagu.

Po završetku vojničke akcije započinje krvavi pir hrvatskih vojnika - monstruma. Oni, umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, naređuju malobrojnim srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrti, da ih bacaju u krašku jamu u predjelu Ljut u blizini zaseoka Bačić. Jedan od preživjelih srpskih boraca svjedoči o stravičnom ritmu zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tijela koja su se gubila u jamskoj bezdani. Nakon tijela, bacani su u jamu psi i mačke da u uslovima preživljavanja dovrše posao, a zatim smeće. Svjedočenja speleologa koji su nakon dva mjeseca vadili ostatke ljudskih tijela, više su nego potresna.

Jame bezdanke simbol su zatiranja čovjeka u najbestijalnijem smislu, a srpskom narodu one se od strane hrvatskog naroda događaju po drugi put u pedeset godina ovog vijeka. Isti akordi smrti odzvanjali su i u obližnjoj Mratovskoj jami prije pedeset i jednu godinu. To se ne smije ni oprostiti ni zaboraviti. Ali, priča se ni ovdje ne završava. Malobrojnim i bespomoćnim zarobljenicima sudi se na licu mjesta i po vlastitom izboru. Presude su jasne, kome vješanje o vojnički pojas, kome metak u potiljak. Sve ovo se snima na video-traci i u Šibeniku prikazu je kao svojevrsni hororfilm.

Osim toga hrvatska radiostanica Split, u maniri krajnjeg cinizma, emituje imena poginulih srpskih boraca uz zvuke srpske nacionalne himne sa svim mogućim pogrdama.

Dva mjeseca nakon agresije na Miljevački plato, hrvatske vlasti dopustilesu ekspertskoj međunarodnoj ekipi pristup leševima srpskih vojnika. Identifikacija je potrajala još dva mjeseca, a unatoč najsavršenijim metodama dvanaest tijela ostalo je neidentifikovano. Bol porodica za svojim najmilijima bio je neizmjeran.

Strahota prizora na fotografijama koje se nalaze u ovoj publikaciji u velikoj mjeri premašuje grozotu što je čovjek može podnijeti. U tom smislu izvinjavamo se porodicama poginulih i svima vama koji ovu publikaciju imate pri ruci, ali želimo li pokazati lice i naličje ovog strašnog rata, želimo li da hrvatski zločinci iziđu pred lice pravde, morali smo ovo učiniti.

GENOCID NAD SRPSKIM STANOVNIŠTVOM I PROBLEMI IDENTIFIKACIJE POGINULIH NA MILjEVAČKOJ VISORAVNI

Opšta oblasna bolnica "Sv. Sava" Knin Odjel za patologiju i sudsku medicinu Dr Marija Čubrilo, patolog;

Agresija na Miljevački plato je izvršena 21. juna 1992. Dana 17,07,199.2 našoj ekipi je predano 7 leševa preko UNPROFOR- a, za obdukciju i identifikaciju su nam rekli da su leševi bili nepokopani. Truležne promjene su uznapredovale, ali su glavne konture tijela ostale očuvanv. Glave su svima bile sa velikim povredama, kosti zdrobljene, uši su nedostajale. U području vrata kod dva leša, vide se tragovi reznih rana, u dužini 7-8 cm, dubine sve do kičme. Jednom lešu nedostaje čitav gornji dio tijela.

Dana 22.07.1992. dobivamo još jedno tijelo, 23.07. dva tijela, a 18.08,još 8 mrtvih tijela. Osmorica ovih posljednjih su bili na jednom mjestu. Dvojica su imala defekte na kostima lubanje, a ostali su imali više prostrijelnih rana grudnog koša. Od 19. do 21. avgusta preuzeli smo 20 vreća u kojima su bili izmješani dijelovi ljudskih kostiju i odjeće zajedno sa smećem. Predstavnici UNPROFOR-a su nas obavijestili da je sadržaj ovih vreća izvađen iz jame u Drinovcima, na Miljevačkom platou. Osam lubanja je potpuno nedostajalo. Od preostalih, koliko-toliko očuvanih, nekolike su imale impresivne frakture krova lubanje. Takve vrste prijeloma lubanje nastaju ili udarcem tupo-tvrdim predmetom ili padom na tupo-tvrdu podlogu. Od jednog pripadnika UNPROFOR-a sam saznala da je pored jame vidio drvenu toljagu po kojoj su se vidjeli tragovi krvi i slijepljena kosa. Kad su slijedeći put išli, zamolila sam da mi donese taj predmet, međutim, u povratku mi reče da je predmet sklonjen. Ostale lubanje su bile dijelom zdrobljene, a dijelom smo našli samo manje fragmente kostiju lubanje. Većina kostiju je bila potpuno ogoljena, još malo masna, ponegdje su bile očuvane zglobne čahure i ligamenti, a samo na par mjesta bilo je i nešto malo saponificiranog tkiva. Među kostima je bilo mnogo onih sa frakturama, mnogo raznih koštanih fragmenata, mnogo kostiju životinja, što je uveliko otežavalo identifikaciju.

Dana 01.09.1992. god. smo preuzeli posljednja tri leša. Jedan je bio bez odjeće, sa prostrijelnim ranama i frakturama obe natkoljenice. Drugi leš imao je prostrijelnu ranu glave. Ulazna rana je u području desnog oka, a izlaza je tjemenozatiljno lijevo. Identifikacija je vršena uz ljetnu žegu, rojeve muha, strašan smrad i sa vrlo malo podataka kojima smo raspolagali. Leševi su bili neoznačeni, bez ličnih stvari, džepovi su im bili izvrnuti i ispražnjeni.

Radili smo javno, pozvani su svi koji su mogli i htjeli pomoći. Prilikom identifikacije služili smo se s više metoda. Pošli smo od detaljnog opisa odjeće, obuće, samog tijela, povreda tijela, mjerenja visine, odnosno mjerenja kostiju i izračunavanja približne visine. Približnu starost određivali smo gledanjem stanja zubala, šavova na lubanji, sraštavanja epifize i dijafize dugih kostiju.

14 osoba je prepoznala rodbina po detaljima na odjeći, obući ili eventualno ličnim stvarima, jer je odjeća većine leševa imala ispražnjene džepove. Jedan leš je prepoznat po pločicama osteosinteze na kostima potkoljenice, jednom smo našli kalus na mjestu stare frakture podlaktice. Kod trojice smo uspjeli uzeti pokožicu desnog kažiprsta i tako dobiti sliku papilarnih linija, te su tako bili sa sigurnošću identifikovani.

Rezultat svega je da smo od dijelova kostiju i dijelova tijela sastavili 40 leševa od čega je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice. 12 je sahranjeno u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu.


                                   ________________________________


Zapisnik iz Okružnog suda Šibenik koji ovdje objavljujemo ima broj 321-92. Dostavljen je srpskoj strani putem UNPROFOR-a, u engleskom prevodu, pa je ponovo preveden na srpski jezik

REPUBLIKA HRVATSKA
Okružni sud Šibenik

ZAPISNIK 0 EKSHUMACIJI

18. avgusta 1992.

Sastavljen u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima.

Predstavnici suda:

Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku - Vuletin Sanivor

Zapisničar Okružnog suda u Šibeniku - Jurković Marija

Izaslanik javnog tužioca Okružnog suda u Šibeniku - Tešulov Lino

Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dukić Dalibor

Izaslanik vojnog tužioca u Splitu - Žganjer Željko

Prisutni kod istrage: Perišić Ivan, krimi-nalistički tehničar Mikulandra Ivo, zaposleni u Oblasnoj policiji u Šibeniku.

Sigurnost mjesta događaja obezbjeđuju radnici Oblasne policije u Šibeniku, Miljevačka.

Prisutni kod istrage dr. Katica Borić - stalni sudski ekspert u Šibeniku i pomoćnik dr. Boris Brkić.

Prisutni kod istrage: tim speleologa koji predstavljaju Mladen Mužinić , Marin Alunić i Abel Buzančić iz Splita.

Takođe prisutni predstavnici EZ, B. Zeask, D. Dimitros, oficiri za vezu UN, V. Baranor i P. Kameron, civilni predstavnici UN, L. Haugard, A. Chutekerhrilik i P. Niaga Muniuko.

Predmet istrage bila je ekshumacija ostataka vojnika JA, koji su ubijeni u borbama u junu 1992.

Mjesto istrage bilo je selo Drinovci na miljevačkom platou u području zvanom "Ljut" u jami, približno 50 m udaljenoj od Bačićevih štala.

Kriminalistički tehničar je slikao jamu u postojećem stanju, prije uklanjanja ostataka leševa iz jame.

Član tima speleologa, Mladen Mužinić, izjavio je da je jama dva metra površine, približno deset metara dubine do prve police i ovalnog je oblika. Na prvoj polici nađeno je mnogo bačenog smeća, stara roba i na najsjevernijem dijelu je nastavak jame približno 2 h 1,5 metar; zatvorena s olupinom starog automobila. Prema njegovom izvještaju, nema mogućnosti da bi u ovom dubljem dijelu jame, blizu olupine auta, tijelo moglo upasti unutra.

Ekshumacija je izvršena tako da je najveća količina smeća uklonjena iz jame dizalicom Hrvatske vojske. Tri člana Hrvatske vojske ušla su u jamu, uklonili smeće smjestivši ga na mrežu i kada je jama oslobođena od smeća, ekshumacija leševa je započela tako da su isti smješteni u plastične vreće i iznešeni iz jame da se očiste.

Bilo je ukupno osam vreća na proplanku i bile su numerisane od jedan do osam i fotografisane.

Prisutni sudski vještak dr. Katica Borić i njen pomoćnik dr. Boris Brkić otvorili su vreće i pregledali ih, na osnovu čega je dr. Borić napravila slijedeći izvještaj:

Zbog visoke temperature i iscrpljenosti ljudi koji su bili u jami i skupljali leševe u plastične vreće, koji su bili izvučeni na površinu dizalicama, današnja istraga je završena u 18, 15 sati i nastaviće se sutra u 09.30.

Završeno je u 18, 15.

Zapisničar: Marija Jurković
Sudski vještak: dr. Katica Borić
Istražni sudija: Sanibor Vuletin

Žig: Da se potpis slaže s originalom potvrdio je: šef Odsjeka


MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLJENJE

U vreći br. 1 su sivo-maslinaste čizme i ostaci sivo-maslinaste uniforme. Lijeva čizma je bila na nozi, a desna nije, nedostaju ostaci potkoljenice, natkoljenice, podlaktice i nadlaktice se mogu vidjeti. Potkoljenica je duga 41 cm, podlaktica 26 cm. Tijelo se raspalo mumificirano bez potkožnih tkiva, a može se konstatovati da ostaci pripadaju muškarcu.

U vreći br. 2 su dijelovi uniforme, svi dijelovi tijela su nađeni. Na glavi: ostaci tamno-smeđe kose 13 cm. Potkoljenica 43 cm, a podlaktica 25 cm - desni radijus. To tijelo je određeno kao tijelo muškarca na osnovu njegove karlice. Podlaktica nedostaje.

U vreći br. 3 nalaze se dvije vojne čizme, lijeva i desna, ostaci sivo-maslinaste uniforme s uprtačima, desna butna kost ima vidljive frakture, ali se ne može odrediti da li se to desilo prije ili poslije smrti, u stanju raspadanja. Potkoljenice nedostaju. Nikakve druge promjene nisu uočene na glavi niti na bilo kojem drugom dijelu tijela koje bi ukazale na promjene koje su se desile prije smrti. Na koži nisu uočene patološke promjene.

U vreći br. 4 bila je nađena sivo-maslinasta uniforma, desna čizma, a nema lijeve noge. U području glave: bočna fraktura iz tjemenjačnog područja prema lijevom, orbitalnom području. Fraktura koja se desila prije smrti tijela je bila 16 cm duga. Druga fraktura bila je achenial području kože.

U vreći br. 5 nalazi se glava s frakturom gornje vilice i donje vilice na desnoj strani, ali se ne može odrediti da li su se ti prelomi desili prije ili poslije smrti. U području desne natkoljenice lateralni prelom dug 32 cm od bedra, ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Tijelo je bilo umotano u sivo-maslinasto ćebe i vojnu uniformu.

U vreći br. 6 nalaze se dvije lijeve čizme. Postoji prelom u području lijeve potkoljenice ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Mora se naglasiti da su u ovoj vreći nađene dvije lijeve potkoljenice, jedna lijeva noga, nije nađena glava, ali svi ostali dijelovi su nađeni.

U vreći br. 7 nađene su tri čizme. Lijeva i desna su iste, dok jedna desna čizma ima dužu saru. Tijelo je obučeno u sivo-maslinastu vjetrovku, glava nije nađena.

U vreći br. 8 su dvije glave. Potpuni lateralni prelom tjemenjačnog predjela se može vidjeti na jednoj od njih, ali se ne može odrediti da li se ovaj prelom desio prije ili poslije smrti. Na drugoj glavi nema patoloških promjena, potkoljenica je duga 43 cm, a ostaci su obučeni u sivo-maslinastu uniformu.

Stručnjaci su potvrdili da su ostaci u svih osam vreća raspadnuti na način da se ne mogu identifikovati, a takođe ne mogu podleći sudskom ispitivanju, naročito prelomi i amputacije.

Stručnjaci nisu našli dokumenta ili druge pojedinosti na odjeći ostataka koji bi mogli identifikovati tijela.

Stručnjak, dr. Katica Borić je potvrdila da će priložiti poseban izvještaj i mišljenje, koje je bazirano na istraživanju gore pomenutih ostataka u stanju u kojem su ostaci nađeni i da će navesti broj lica čiji su ostaci nađeni, njihovu visinu i ostale bitne podatke.


NASTAVAK EKSHUMACIJE

20. avgust 1992.

Okupljeni u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima.

Predstavnici suda

Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku - Marija Jurković

Zamjenik javnog tužioca Okružnog suda u Šibeniku - Lino Tešulov

Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dalibor Đukić

Zamjenik tužioca Vojnog suda u Splitu - Željko Žganjer

Istrazi su prisustvovali: inspektor Joško Mamić i kriminalistički tehničar Ivo Mikulandra, zaposleni kod Oblasne policije u Šibeniku.

Proceduri su prisustvovali: Dr. Katica Borić, stalni sudski vještak u Šibeniku, i asistent Dr. Boris Brkić.

Istražni tim čine članovi speleološke ekipe: Mladen Mužinić, Abal Buzančić i Ljubomir Mateljan.

Takođe su prisustvovali predstavnici posmatračke misije EZ-e, B. Lisk, D. Dimitros, predstavnici UNMLO, Vladimir Beranov i Mark Turiet, pukovnik, civilni predstavnici UN, Lars Hauard, Džon Harisen Rosing i Kiril Ševčenko.

Ekshumacija je nastavljena u 10,30 časova

Ekshumacija je izvođena po istom postupku kao i prethodnog dana. Tri pripadnika hrvatske vojske ušla su u jamu i ekshumacija ostataka počela je tako da su ih smještali u plastične vreće i izvlačili ih dizalicom iz jame.

Za vrijeme istrage predstavnik posmatrača EZ Dagos Dimitros obavijestio nas je da su ostalih pet posmatrača EZ koji su stigli iz Splita, takođe prisustvovali istrazi L. Pavanelo, Bivmont, J. Mestro, M. Godenfelt, V. Fleming.

U 19,00 časova svih 12 vreća sa ostacima iznešeno je iz jame. Vreće su bile označene brojevima od 9-20.

Nakon toga vreće su otvorene i sudski vještak Dr. Borić Katica pregledala je ostatke i dala:


MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLJENJE

U vreći br. 9 nema glave, samo zadnji dio vilice, nedostaje i grudni koš. Podlaktica i potkoljenica su jedini ekstremiteti. Podlaktica je duga 42 cm, a potkoljenica Je duga 40 cm. Karlica takođe nedostaje. Identifikacija je nemoguća jer je viši stepen raspadanja.

U vreći br. 10 nema glave, nema ostataka grudnog koša, nema lijeve ruke, potkoljenica je duga 43 cm, ne može se izmjeriti dužina bedrenjače, jer je preostao samo dio kosti. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i cipela visokog broja. Identifikaacija je nemoguća.

U vreći br. 11 nema ostataka glave i grudnog koša. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. U vreći je bilo 4 kosti natkoljenice i 5 čizama. Potkoljenica je duga 37 cm, a natkoljenica 48 cm. Identifikacija je nemoguća.

U vreći br. 12 vidljiva je glava sa kompletnom frakturom iznad očiju, koja je duga oko 25 cm. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. U području grudnog koša postoji samo dio čizme, natkoljenica je duga 39 cm, podlaktica je duga 28 cm, a po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Sudeći po sadržaju vreće br. "12, moglo bi se reći da broj kostiju odgovara jednom tijelu ali budući da se nalazi u višem stepenu raspadanja identifikacija je nemoguća.

U vreći br. 13 vidljiv je dio glave sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. Nema rebara, po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi, ali zapazila sam dvije karlice u istoj vreći. Nadlaktica je duga 27 cm, a natkoljenica je duga 48 cm. Tijelo je obučeno u sivomaslinastu uniformu, tu je još i jedna mala crna cipela.

U vreći br. 14 nema glave, grudni koš nije kompletan, od ostalih ekstremiteta tu su lijeva ruka i dio karlice, od odjeće tu je sivo-maslinasta uniforma i dvije čizme.

U vreći br. 15 nalazi se kompletno tijelo sa lijevim dijelom lica, na licu se nalazi i koža i tkivo, vrat i grudni koš. Vidljiva je fraktura na vratu lubanje, a takođe i ostaci smeđe kose duge 11 cm. Od ekstremiteta tu je samo potkoljenica duga 40 cm. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Tijelo je obučeno u sivo-maslinastu uniformu i čizme. Napomena: S obzirom na dubinu na kojoj je tijelo pronađeno, imalo je uslove za saponifikaciju i mumifikaciju. Isto bih dodala tome da su na objema natkoljenicama bili ostaci mišića, takođe mumificirani. Nisu pronađeni nikakvi elementi koji bi pomogli u identifikaciji.

U vreći br. 16 ima 8 rebara, dio desne ruke, dvije natkoljenice, jedna duga 42 cm, kosti muške karlice, nema glave, odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme, jednog para čizama i jedan par cipela.

U vreći br. 17 vidljiva je glava sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Nema grudnog koša. U predjelu natkoljenice vidljivo je sačuvano mišićno tkivo. Duljina podlaktice je 28 cm, a tu je i jedna kost podladtice.

Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Tijelo je mumificirano, i nalazi se u visokom stepenu raspadanja. Identifikacija je nemoguća.

U vreći br. 18 nema glave i grudnog koša. Jedino je tu karlica muške osobe. Jedna potkoljenica je 24 cm duga. Obe natkoljenice duge su 46 cm. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i jedne čizme.

U vreći br. 19. nalazi se jedna donja vilica, polovina glave nedostaje. Nezavisno od toga tu je i jedna glava na kojoj se nalazi specijalni tenkovski šljem. Kada je šljem otklonjen, uočena je ustrelna rana promjera 2 cm na gornjem dijelu glave. Rana je zaživotna. Na glavi je uočena smeđa kosa 6 cm duga. Nedostaje grudni koš, ekstremiteti: obe ruke, obe noge, natkoljenica je duga 48 cm. Na osnovu karlice zaključeno je da se radi o muškoj osobi, odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća.

U vreći br. 20 deo glave je sa više fraktura, donja vilica je odvojena pa se ne zna da li pripada toj glavi. U vreći se nalazi još jedna glava bez donje vilice sa više fraktura zadobijenih za vreme života. Veliki deo rebara može se videti. Ekstremiteti: deo desne noge sa gornjim delom noge od 35 cm. Nedostaje karlica. Odjeća se sastoji od sivomaslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća.

Nakon što je podnijela medicinski izvještaj i mišljenje Dr. Katica Borić se obavezala da će dostaviti napisani izvještaj i mišljenje kao dodatak izvještaju u kojem će navesti tačan broj tijela iz opisanih 20 vreća, i njihove osobine s obzirom na debljinu kostiju i ostale bitne informacije.

Kriminalistički tehničar snimio je cijeli postupak ekshumacije i pregleda tijela.

Pošto je napustio jamu izjavio je da ne može garantovati da nema više tijela unutra, i da nije uočio tijela ili vidljive dijelove tijela, čak ni kopajući na dnu jame do dubine od 6 inča.

Poslije završene ekshumacije, 20 vreća sa ostacima tijela predano je francuskom bataljonu UNPROFOR-a, prijem tijela potvrđen je u zasebnom dokumentu.

Prisutni posmatrači EZ, UNMLO i civilna milicija UNPROFOR-a tražili su da im se dostavi kopija zapisnika o ekshumaciji koja se dogodila u 2 prethodna dana.

Sudija ih je obavijestio da se moraju obratiti Ministarstvu pravosuđa i administracije sa molbom za kopiju o zapisniku.

Završeno u 14,30 časova.

Zapisničar: Marija Jurković
Sudski vještak: Dr. Katica Borić
Istražni sudija: Sanibor Vuletin
 


  
AKTUALNO
 


 
 FILMOVI
 

   Pad Krajine
   Jedinica
  
Na Drini grobnica
  
Mucenici - Lora
  
Rat koji se mogao izbjeci
  
Oluja nad Krajinom
  
Proboj Koridora
  
Istina
  
Republika Srpska Krajina ...

   I jos mnogi
drugi
 
 

   IZDANJE KRAJINAFORCE-A
 

 

 


 
 ZASTITA
 

   NOD32 - antivirus
   ZoneAlarm - firewall

 
 Ad-Aware - spyware cistac
   Firefox
- internet browser



 

 

 

Copyright Krajinaforce - All Rights Reserved.  Best viewed using 1024x768 or higher resolution. Designed by dj-zombi