SADRZAJ
 
 
  
Diskusije
  
Vijesti
   
Dokumenti
   
Filmovi
  
Spiskovi
  
Slike
   
Drugi o KF
   
O nama
   
Linkovi
   
Kontakt
   
Glavna
 

Pretrazi Krajinaforce:


 
 ZLOCINI HRVATSKE
 


 
  Prijavite zlocine
  
Cinjenice
 
 Oluja
   Bljesak
   Medacki Dzep
 
 Miljevacki Plato
 
 Jasenovac
 
 Kako je unistena Krajina
 
 Zlocini Hrv. vojske i policije
 
 Zlocini u "Oluji", svjedoci

 



   KORISNO
 

   Domace ustanove
 
 International Organizations
   
Humanitarno-pravna pomoc
   
Kako do penzije u Hrvatskoj
    Promocije knjiga
   
Konvertor cirilice u latinicu

Grb Vojske Republike Srpske Krajine
 



 


   "OLUJA" - ZLOCIN KOJI JOS TRAJE
 
"Oluja" - udruzeni zlocinacki poduhvat


Stvari koje treba znati
Ideja genocida
Pokolj Srba moze da pocne
Naredba o povlacenju
"Postivanje" ljudskih prava
Ubijanja i klanja
Rusenja i paljenja
Svi peru ruke
Izvjestaj UN-a
Zlocini ne prestaju
Novine pisu
Kuda dalje
Izjave svjedoka
Da se ne zaboravi
Zivot izbjeglica
Nestali
Zivot u izbjeglickom kampu
Stanarska prava
Reakcije
Transkript: "Oluja nad Krajinom"
"Brijunski transkripti"
1995 - 2005


Da se ne zaboravi


Već dugo ne slušamo izvještaje s frontova. A još uvijek ne vjerujemo da ih nema. Godinama smo se sa njima budili, živjeli. Godinama su bili tema naših razgovora u kući, na poslu, svuda.
Tih ratnih godina smo i ostarjeli. Mladost nam naglo sazrela, djetinjstva prekinuta. Pamtićemo sve do kraja izvještaje s frontova.
Smiruje se. Kao poslije snažnog potresa. Poslije oluje i košmara. Vrijeme je spoznaje.
Vrijeme uočavanja i prebrojavanja. Ruševine, crne rupe umjesto prozora, paljevina, neobrađena, a minama posijana zemlja, posječena po šumama stabla za kojima duša boli, divljač se skrila.
Nema je. I bolesti. Bolesti srca i glave, ali i crne rupe umjesto očiju, ruke i noge tek u sjećanjima, grobovi znani i neznani umjesto sinova.
Valja prebrojati ranjenike i očajnike, siročad i starčad, beskućnike. Ali bezdušne i zle, ubice duha i tijela. Valja zapisati šta se zbilo.
U svakom od sela, na svakoj od planina, uz svaku od naših preljepih rijeka.
Valja zapisati svaku kuću. Ko je u njoj živio, koliko je imao godina, šta je volio, čime se bavio i gdje ga je odveo rat. Svaku oranicu i sva groblja - sve to treba zapisati. Djecu kojima su savremena dostignuća ljudske pameti utkana u ratnu tehniku i ratna umjeća ubila oca i majku ili samo oca ili majku, treba zapisati. Ali ne samo u knjige. I u srca preživjelih. U duše u samu srž postojanja. To je šansa da budućnost bude ljepša od prošlosti. Da bude drugačija.
Humanija. Pametnija.
I bitke treba zapisati. Ali ne obraćajući pažnju na mudrost pobjednika koja je u ratovima ravna surovosti. Treba ih zapisati kao broj smrti. Uz godine poginulih. I tada u sve datume obilježavanja važnih događaja, na razno razne godišnjice umjesto brojnih oda, treba čitati njihova imena i starost im.
Da nam se usjeku u pamćenje.
Da ih ne zaboravimo.
Da shvatimo šta smo izgubili i šta su oni izgubili.

I tugu treba zapisati. Tugu napuštanja sopstvenih kuća. Tugu bježanja u neizvjesnost. Tugu ne prihvaćenu od bilo koga, neshvaćenih i unesrećenih. Tugu preneraženih. Njihove misli i riječi ako ih je bilo. Ukočene oči i lice s kojeg se ne čita ništa. I plač onih kojih su smogli snage za plakanje. Sijede vlasi stečene za jednu noć. Djetinje nestašluke kojih odjednom više nema. Bujicu dječijih pitanja koja ponire u nepovrat. Beznađe treba zapisati. Ono je od pogubnosti pogubnije.
Treba zapisati nemoć. Malog običnog čovjeka koji jednostavno voli da bude to što jeste. Raduje se običnim malim stvarima i nema velikih planova. Njegovu nemoć da živi svoj obični život. Njegovu želju da ga puste na miru. Da ore svoje njive, da imenom doziva svoje jaganjce, da priča sa svojim psom dok mu trčkara oko nogu, da se veseli toplom domaćem hlebu i suncu kojim ga dariva Bog. Treba zapisati nemoć tog čovjeka da se odupre onima koji ga gaze oblače mu uniforme i pušku mu vješaju o ramena.
I u smrt ga šalju. I uče ga da gazi i sam.

Protiv te nemoći treba se boriti. Ponirući u i sebe. Duboko do neslućenih dubina što znače mir. Mir od kojeg nemirni i ratova željni bježe bez traga. Mir koji ne može da naruši pucnjava i galama. Protiv zla se treba boriti. Ali ne zlom, jer zlom se zlo ne iskorjenjuje.
Ono se tako umnožava. Zagađuje dalje i više. Život čini morom koja nije život.

Gordana Ajdukovic
  


  
AKTUALNO
 


 
 FILMOVI
 

   Pad Krajine
   Jedinica
  
Na Drini grobnica
  
Mucenici - Lora
  
Rat koji se mogao izbjeci
  
Oluja nad Krajinom
  
Proboj Koridora
  
Istina
  
Republika Srpska Krajina ...

   I jos mnogi
drugi
 
 

   IZDANJE KRAJINAFORCE-A
 

 

 


 
 ZASTITA
 

   NOD32 - antivirus
   ZoneAlarm - firewall

 
 Ad-Aware - spyware cistac
   Firefox
- internet browser



 

 

 

Copyright Krajinaforce - All Rights Reserved.  Best viewed using 1024x768 or higher resolution. Designed by dj-zombi